• Marko IvankovićAgronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Mostaru, BiH
• Željko VaškoPoljoprivredni fakultet,Univerzitet u Banjoj Luci,Republika Srpska, BiH
• Aleksandra FigurekPoljoprivredni fakultet,Univerzitet u Banjoj Luci,Republika Srpska, BiH
• Marija LasićAgronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Mostaru, BiH
• Marijo LekoFederalni agromediteranski zavod, Mostar, BiH

DOI: 

https://doi.org/10.7251/AGRSR1203449I

Abstract

Cilj ovoga rada je ocijeniti ekonomsku opravdanost i financijsku izvodljivost ula­ganja u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima Hercegovine. Naime, zacrtane ci­ljeve razvitka vinogradarstva u Federaciji BiH, koja sada ima preko 95% ukupnih površina vinograda, je moguće ostvariti uz pretpostavke da postoje parcele minimalne po­vršine cca 3 ha. Sadašnja situacija, pored velikog broja neobrađenih poljoprivrednih površi­na, nije povoljna iz razloga velike rascjepkanosti. Parcele od 0,1do 1,0 ha koje su sada neobrađene nisu interesantne za ulaganje. Investitori traže veće površine za po­dizanje vinograda. Stoga smo u zadnjih pet godina svjedoci podizanja vinograda na reku­ltiviranim tlima, gdje se uz velike troškove pripreme za samu sadnju vinograda do­bi­vaju nove površine pod višegodišnjim nasadima. Površine koje su „pogodne“ za re­ku­ltivaciju su ravne šikare i makije na kojima sporadično raste šumska vegetacija hrasta i graba. Takve površine mjestimično imaju cca 50% tla u rekultiviranim tlima. Mo­de­lnom kalkulacijom utvrđeni investicijski i proizvodni troškovi i prihodi predstavljaju ula­zne parametre za financijski dio analize troškova i koristi. Analiza troškova i koristi po­kazuje da je ulaganje u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima ekonomski opra­vdano i financijski izvodljivo, a vrijednosti temeljnih mjerila poslovne uspješnosti po­ka­zuju da je proizvodnja grožđa u punoj rodnosti učinkovita, pod pretpostavkom po­sti­zanja očekivanog uroda i uspješne prodaje vina. Model pokazuje neučinkovitost, ako se pro­matra prodaja vina u rinfuzi, što je još uvijek vrlo čest slučaj u Hercegovini. Model je prihvatljiv samo za proizvođače (vinare) koji imaju već uhodanu prodaju vrhunskih i kva­litetnih vina na domaćem i izvoznim tržištima.